Sunce.
ponedjeljak, 28.11.2011.

Imam običaj previše razmišljati. Posebno kad navečer legnem u krevet i onda jednostavno ne mogu zaspati. Mozak bez mog odobrenja vrti sve događaje, probleme, misli itd. Shvatila sam da mi je puno lakše kad to sve zapišem ili kažem nekome. To i jesam u prošlom postu kojeg sam sad obrisala jer ne služi ničemu više, čak ni meni =) Danas je bilo tako dobro probuditi se i vidjeti sunce. Male stvari su itekako dovoljne za sreću, a u svakom danu ih ima i više nego dovoljno. Sve je samo na nama, možemo li ih, tj. još važnije, želimo li ih prepoznati ili ćemo se radije držati za ono što je loše. Prije par godina bih bila takva, ali danas više nisam, zapravo se ponekad divim snazi za koju nisam znala da imam. Strah je jedino što nas sputava u postizanju onoga što želimo. I zapravo žalim ljude koji troše svoj život žaleći za nečim što nemaju umjesto da uživaju u svakom danu. I ne želim više takve ljude oko sebe. Don't worry, be happy :D



| 15:56 | Komentari (19) | Print | # |



a lonely day
utorak, 22.11.2011.

Užasno je osjećam. I zapravo me živcira što ljudi to ne vide. Što je tako lako nasmijati se i reći da je sve ok, pričati, šaliti se, slušati tuđe probleme i slično, a nitko ne razmišlja kako se ja osjećam. Izvana nitko ni neće primijetiti da nešto nije ok, ali iznutra se raspadam. Fali mi on. On bi primijetio odmah da nešto nije ok i ne bi prihvatio "ništa" ili "ma sve je ok" za odgovor nego bi me gnjavio dok konačno ne kažem što je. I znao bi to popraviti. U ova dva tjedna od prekida, bilo je lakših i težih dana, ali je bilo podnošljivo jer smo se čuli svaki dan. Sad je on odlučio da se ne čujemo nekih tjedan dana da si malo posloži stvari u glavi, jer ovako nema dojam da smo prekinuli, kao ni ja, teško se naviknuti na to. Ova dva, tri dana koliko to traje su mi najduža u životu. Prekid ili ne, ali činjenica da ga ne mogu nazvati, čuti, poslati poruku barem me ubija. Četiri i pol godine pričamo svaki dan i sad toga nema. Miješaju se svakakvi osjećaji i ne mogu više razabrati gdje koji smjestiti. Jel mi fali zato jer nismo ni trebali prekidati ili samo iz navike ili mi je jednostavno važan kao osoba, prijatelj u ovom trenutku ili još milijun stvari? Ne znam što bih, cijeli dan samo na to mislim, teško mi je zaspati, ujutro se dići iz kreveta, raditi nešto za faks... Mogu pričati za hrpom drugih ljudi, ali nitko ne može zamijeniti njega. Uopće ne razmišljam o drugim dečkima na taj način. To je i normalno, nikad ne shvaćam one koji kao toliko vole svog dečka, curu, užasno pate nakon prekida i onda u roku od tjedan, dva već budu u novoj vezi. To je glupost. S druge strane savjeti poput, ma pusti to, sad si solo, uživaj, nadoknadi vrijeme, budi s kim hočeš, kad hoćeš... Jednaka glupost. Ja nisam uopće taj tip. Niti smatram ovu vezu izgubljenim vremenom. Naravno, nije mi nikad namjera bila biti tako dugo u vezi pa onda prekinuti, ali tako je ispalo. Život ide dalje. Najgore mi je što trenutno ne znam što želim, što osjećam i u kojem smjeru da krenem dalje =(

(ne mora nitko ništa pametno reći na ovo, samo mi je trebalo neko mjesto gdje mogu istresti i ove osjećaje, a blog je još nekako najbolje mjesto za to)

| 14:36 | Komentari (7) | Print | # |



Lost in this world.
četvrtak, 10.11.2011.

Pisala sam nedavno post o tome isplati li se riskirati ili je jednostavnije ostati na sigurnom. Eto, na kraju sam ipak riskirala. Ne mogu reći da je to bila dobra odluka, niti da je bila loša, vrijeme će pokazati. Ono što znam je da je jako bolna odluka. Vjerujem da je većini jasno da se radi o ljubavi, vezi, prekidu. I neće ovo biti sad neki depresivni post o tome kako sam sad sama, kako bih htjela imati nekog koga mogu zvati svojim, kako život više nema smisla i slično. Neću se u tako nešto upuštati. Ali, činjenica je da se osjećam izgubljeno. Još uvijek nemam osjećaj da je to poglavlje mog života gotovo. Poglavlje od četiri i pol godine. Ne postoji sad neki jednostavan "recept" za preboljeti i krenuti dalje. To je bila osoba s kojom sam vidjela svoju budućnost. Osoba koja me promijenila, pomogla da se oslobodim raznih lanaca koji su me sputavali prije, pomogla da postanem bolja ili barem da to mogu i drugi vidjeti. Volim ga i on voli mene, ali borba je postala preteška, a naše želje drugačije. Kako održavati vezu ako znate da se približava raskrižje ne kojem svatko od vas želi skrenuti u suprotnom smjeru. Kompromis je divna stvar, ali u ovom slučaju bi značio da jedna strana mora biti nesretna slijedeći onog drugog. Nismo više djeca, ali nekako smo premladi za velika odricanja. S druge strane, ja sam osoba koja voli živjeti u snovima, tražila sam veliku ljubav, nju sam i imala. Ali ono što mi je teško je imati takvu ljubav u intervalima. On je osoba koja ima puno obaveza, a kad nema, naći će nove. I kad nešto radi, onda ništa drugo ne postoji pa tako ni ja. I jednostavno, kako uskladiti osobu koja želi kontinuiranu (bar minimalnu) pažnju svaki dan i osobu koja se može isključiti na dan, tjedan ili više i onda nastaviti po starom kad riješi sve drugo što ima? Teško. Ja volim planirati, maštati, razmišljati o budućnosti, njemu je dovoljno bit sretan sad i živjeti od danas do sutra, ja ne mogu bit toliko godina u vezi, a da ona nema neki cilj, neki put kojim znamo da želimo ići. Uglavnom, to su samo neka od naših neslaganja. Drago mi je jedino što nije bilo neke svađe, već smo obostrano zaključili da je ovo trenutno jedino logično rješenje. Ljubav ponekad nije dovoljna. Žalosno, ali istinito. I kako sad dalje? Ne mogu se zamisliti s nekim drugim, kad se sjetim onih upoznavanja, prvih kava i sličnog nakog ovao zgrađenog odnosa izgubim volju. S druge strane još manje me privlači izlaziti i biti s im želim, kad želim. Ne želim ni biti sama, previše sam se navikla imati nekoga uz sebe. Ah, bit će ovo komplicirano razdoblje. I dalje vjerujem da se sve događa s razlogom. Nadam se da će donijeti nešto pozitivno =)




| 16:41 | Komentari (7) | Print | # |



Halloween.
ponedjeljak, 31.10.2011.

Dosadile su mi one slike, nisu bile dobra motivacija :D
Znam da puno ljudi misle da je Halloween američka glupost koja nema veze s nama i ne bismo to trebali slaviti. Istina, ali zašto ne? Ljudi se vole maskirati, biti netko drugi za promjenu, a ovako imaju priliku drugi put u godini, a osim toga izaći van i zabavit se. Meni je super ambijent na tim partijima, iako se sigurno neću maskirati, ali baš je fora sve to skupa :D Uživajte večeras ako idete negdje :)



| 11:48 | Komentari (11) | Print | # |



Motivacija.
četvrtak, 27.10.2011.












| 01:57 | Komentari (5) | Print | # |



And you learn...
četvrtak, 20.10.2011.

Ponekad se u životu stvari lijepo poslože i sretna si. Možda nije sve idealno, nije sve kako bi htjela da bude baš na svim područjima, ali na većini je i one tebi važne stvari su tu. I tako život ide dalje. I onda odjednom bum. Život ti „pokloni“ šamar. Mozak radi na svoju ruku i bez tvog dopuštenja stvara osjećaje koje ne želiš i briše one koje trebaš. Zadnjih 5, 6 godina život ti je bio puno drugačiji nego onaj do punoljetnosti. Već si zaboravila kako je to željeti nešto što ne možeš imati. Ima li sad poseban razlog zašto te tvoj mozak mora uvaljivati u iste glupost, istu nesigurnost, neodgovorena pitanja i ponajviše tugu? Zašto? Umjesto da budeš sretna sad trošiš vrijeme na previše razmišljanja, premalo spavanja i pokušaje popravljanja štete. Najgore je što je sve to samo u tvojoj glavi. Lako je pobjeći od drugih, ali kako pobjeći sebi?



Skočiti u nepoznato ili se vratiti onome što je sigurno?
"Lose-lose" situation u svakom slučaju.


| 02:13 | Komentari (3) | Print | # |



četvrtak, 13.10.2011.

Prehlađena sam. Opet. Ili je moj imunitet toliko slab ili baš nemam sreće pa moram pokupit sve boleštine, u svakom slučaju, nije dobro. Eh da, prvi dio prošlog posta nije bio povezan s drugim. Da ne ispadne da plačem i tugujem zbog neperspektivne (poslovne) budućnosti. Frustrira me to, istina, ali ništa više od toga. Neke druge stvari su me mučile/me muče. I tako. Kako ste vi? Ja evo odmaram uz stotu šalicu vrućeg čaja i hrpu maramica. Al ponosna sam što sam čak i ovako teško bolesna (:P) išla na faks i nisam propustila prvi tjedan predavanja. Jej.

Baš razmišljam kad sam već toliko pričala o tom kraju faksa i tako to, jel tad vrijeme za neke veće promjene? Na primjer, završiš faks, magistar si nečega, jel ok voljet vampire, vukodlake i takve stvari? :D Mislim, ja stvarno volim serije/filmove takve tematike. Obožavam seriju Dexter. Za one koji ne znaju radi se o serijskom ubojici. Nadimak mi je iz knjige Parfem i glavni junak isto postane ubojica. Ali ajde, samo se želi uklopiti u svijet :P Tu su i Criminal minds, Supernatural... I što to govori o meni? Posebno s obzirom na moje buduće zanimanje, neki koje me znaju/imaju na fejsu znat će na što mislim. Ali baš me briga, imam puno godina pred sobom, trenutno se ne želim zamarati nekim ozbiljnim temama, želim još uvijek biti klinka u starkama, koja gleda svijet još pomalo naivno. Bez obzira na to znam da ću dobro raditi ono što ću raditi. Jer razumijem ljude, lako ih mogu "pročitati" i imam glupu potrebu pomoći svima iako se ne može to uvijek. I ponajviše zahvaljujući Filozofskom (kojeg često omalovažavaju, posebno zbog blokada i štrajkova) oslobodila sam se većine predrasuda ili ih barem postala svijesna, a to je također važan korak, hvatila važnost toliko inzistiranja na kritičkom razmišljanju, drugačijim pogledima na svijet itd.. I ponosna sam zbog toga.




| 21:18 | Komentari (6) | Print | # |



Lost.
utorak, 27.09.2011.

Znam da se život sastoji od dobrih i loših razdoblja, ali u zadnje vrijeme nekako ne prepoznajem razliku. Ne znam zašto ni u čemu je točno problem. Samo znam da se osjećam loše. Ili barem ne dovoljno dobro. Imala sam neki plan i sve je bilo super, a sad kao da se sve to raspada, dio po dio. Je li pametnije pokušavati spojiti dijelove ili jednostavno naći novi put? Loše je kad ne znaš što želiš, ali još je gore kad znaš, ali stvari jednostavno ne idu onako kako bi trebale. Ne znam što promijeniti.
Upisala sam danas 5. godinu. Brzo će proći i faks će biti gotov. Posla vjerojatno nema, to je ono što me bedira najviše. Voljela bih da sam rođena u nekoj drugoj državi gdje je bolja situacija i gdje bar znaš da ti se trud isplati jer ćeš raditi posao koji voliš. Ovdje mogu biti sretna ako nađem bilo kakav posao. Demotivira me to. Možda bude bolje kad počne faks pa ću imati manje vremena za razmišljanje. Srećom bar su treninzi počeli. Tako da zasad samo plešem, gledam serije, igram se s mačićima (i naravno da ću opet biti u komi kad će ih trebati dati nekome), kava tu i tamo i to je uglavnom to. Čekam da mi se vrati volja. Čekam neki smisao. Trudim se zadržati optimizam, ali ovaj oblak je stalno tu negdje. Bit će bolje, jelda?



| 21:26 | Komentari (13) | Print | # |



subota, 03.09.2011.


Već je 9. mjesec. Ovi ljetni mjeseci su prebrzo prošli. Posebno vrijeme provedeno na moru, ja bih opet :D Dobro, ljeto još nije gotovo, ali bliže se hladniji dani i ne sviđa mi se to, ovako mi baš odgovara. S druge strane čekam početak faksa iako je malo zastrašujuće upisivati zadnju godinu. Odjednom bih trebala biti odrasla, zrela i odgovorna, tražiti posao i tako to. Ne bih ja to još :D Ali polako, imam još dovoljno vremena do tad. Uskoro i treninzi opet počinju. Konačno. Fali mi ples. Također i nove sezone svih serija koje pratim. Imam se čemu veseliti :D Dotad i dalje ledena kava, knjige, tv i odmaranje =)



| 21:29 | Komentari (18) | Print | # |



Ljeto
subota, 30.07.2011.


Faks završio, ispiti prošli, sve je riješeno, jesenski rokovi ne postoje za mene, ne želim gubiti vrijeme na učenje preko ljeta. Iako sam bila dosta pod stresom, sve je super prošlo. Još samo jedan semestar i onda pisanje diplomskog. Prebrzo sve to prođe =( Ne da mi se radit, ovako je skroz ok :D Kad sam tek upisala faks mislila sam da će tih 5 godina trajati i trajati, a eto već je zadnja tu. Brzo se navikneš, kako kažu - filozofski je način života :D Volim svoj faks, bez obzira na katastrofalnu organizaciju, blokade, štrajkove i slične svari, barem si na kraju osoba kakva bi svatko trebao biti. Muka mi je kad gledam/čitam izjave pune mržnje i predrasuda prema svima koji su drugačiji... vrijeđanje, napadi, ubijanja, čim je netko drugačije boje kože, vjere, nacionalnosti, seksualne orijentacije. Gade mi se ljudi koji misle da su najbolji na svijetu, a zapravo su jadni i primitivni i zbog toga neće to nikad ni shvatiti, žalosno.



Dečko i ja proslavili 4. godišnjicu vezu i još uvijek je sve super, a meni najvažnije - zaljubljenost je još tu. Ljubav je naravno divna, osjećaj sigurnosti, pripadanja, povezanosti, ali teško se odreći leptirića pa mi je drago da još ne moram =)

Za tjedan dana idem na more, u Zadar, nadam se da će se vrijeme popraviti i da ću uživati u kupanju, sunčanju i odmoru. Dosta mi je kiše, sunceee dođi :D




| 18:06 | Komentari (13) | Print | # |



Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Image Hosted by ImageShack.us


Lady Grenouille

● 23
● Ffzg
● Kelkope - jazz dance
● knjige!
● rock & metal
● nogomet


ako me netko treba: lady_grenouille@net.hr






beba =)
Bee
Blacken the angel
dawn
Dreamer.
hero within
ina
Klaun
LondonSKY
Madame.B
neverin
Norra.
Pina Colada
Porculanska lutka
Seńorita
Shaved Guy's Blog
Tilapončica
Trying to find myself






No one is in control of your happiness but you; therefore, you have the power to change anything about yourself or your life that you want to change.



credits
12345
murderscene
9195981825oldmeisback999didyoumissmeblog